Neki mangupi prodavali lubenice na pijaci, pa začikavali Lalu koji je na obližnjoj tezgi prodavao zeleniš:
- Ej, čika Živo, evo jedne lubenice od 12 kila, je l bi mogo da je pojedeš? Evo, kladimo se u gajbu piva da ne možete!
- E, moji derani… Sačekajte malo, pričuvajte mi tezgu!
I ode Lala nekud. Vrati se posle nekih pola sata i kaže:
- Daj tu lubenicu!
Izvadi Lala bricu, pa opal po lubenici. Dok dlanom o dlan, slisti Lala celu lubenicu. Kad je završio, pitaju ga ovi:
- A di si bio malopre, čika Živo?
- E, pa da vam pravo kažem, išo sam kući… Kad sam vido tu vašu lubenicu od 12 kila, nisam baš bio jako zdravo siguran da mogu da je pojedem. E, ondak sam se opsetio da imam ja kod kuće jednu lubenicu iz moje njive, tako ima 16 kila. Pa sam probo nju da pojedem, da vidim je l mogu, pa da se ne sramotim odena. E, kad sam pojo tu lubenicu, ondak sam bio siguran da mogu i ovu vašu…